Sažetak | Preduvjet za transplantaciju, odnosno presađivanje organa, kao metodu liječenja je dostupnost organa za transplantaciju. Iako Nacionalni transplantacijski program, koji počiva na darivanju organa preminulih darivatelja, uspješno odgovara izazovima nedostatka organa za presađivanje na globalnoj razini, potrebno je neprestano ulagati daljnje napore kako bi se hrvatskim pacijentima na listama čekanja omogućila prilika za liječenjem ovom metodom. Međutim, kako bi se to ostvarilo potrebno je širiti svijest javnosti o darivanju organa te stoga teza ovog rada, što je istraživanjem i potvrđeno, počiva na tome da svijest i poznavanje ove tematike utječe na odluku o darivanju organa poslije smrti. Provedeno istraživanje tematike koja dosada nije istraživana na području Republike Hrvatske započinje kvantitativnom metodom, odnosno anketom kojom su se istraživala poznavanja i stavovi ispitanika, punoljetnih građana Republike Hrvatske o darivanju i presađivanju organa. Ista ciljna skupina ispitana je i putem kvalitativne metode, polustruktuiranim dubinskim intervjuima, kako bi se osigurao dublji uvid u poznavanje teme i stavove ispitanika. Provedeno je poslužilo kao uvod, odnosno podloga za strukturu glavnog istraživanja rada, odnosno dubinskog intervjua na temu razgovora s obitelji o darivanju organa, provedenog s bolničkom transplantacijskom koordinatoricom jednog od hrvatskih transplantacijskih centara s visokim brojem pristanaka na darivanje. Sukladno zakonskim odredbama i praksi Republike Hrvatske u ovom području, a što je objašnjeno u nastavku rada, bolnički transplantacijski koordinatori, nakon utvrđivanja smrti pacijenta, pristupaju razgovoru s obitelji vezano za mogućnost darivanja organa. Društveni značaj ovog diplomskog rada proizlazi iz činjenice da se informiranjem, educiranjem i podizanjem svijesti javnosti o darivanju i presađivanju organa može izravno utjecati na povećanje broja darivatelja organa, a samim time i na veći broj spašenih života te u tom smislu ovaj rad može poslužiti kao polazišna točka za poticanje i implementaciju aktivnosti usmjerenih ka tome te tako pridonijeti dobrobiti društva. |
Sažetak (engleski) | A prerequisite for organ transplantation as a treatment method is the availability of organs for transplantation. Although the National Transplantation Program, which is based on the donation of organs from deceased donors, successfully responds to the challenges of the lack of organs for transplantation on a global level, it is necessary to implement further efforts in order to provide Croatian patients on waiting lists with the opportunity to be treated with this method. However, in order to achieve this, it is necessary to raise public awareness about organ donation, and therefore the thesis of this paper, which has been confirmed by research, rests on the fact that knowledge of this topic affects the decision of donating organs after death. This kind of research that is exploring the knowledge and attitudes of adult citizens of the Republic of Croatia and their decision on organ donation has not been explored on the territory of the Republic of Croatia yet. The research explores their knowledge, attitudes, and decision on organ donation through quantitative and qualitative methods and makes a base for the structure of the main research, an interview with the hospital transplant coordinator on the topic of the family approach regarding organ donation. An interviewed hospital transplant coordinator is a member of the transplant team of one of the Croatian transplant centres with a high number of consents. In accordance with the legislation and practice in the Republic of Croatia in this area, and as explained below, the hospital transplant coordinators, after determining the patient's death, approach the family regarding the possibility of organ donation. Information, education, and public awareness on organ donation and transplantation have exceptional importance and social significance as they have a direct impact and influence to increase the organ donation rate and to save more lives. In regard to that this paper can encourage and help implement those kinds of activities for the welfare of society. |